Osnovna škola "Župa Dubrovačka" Mlini

Vratimo se u 16. stoljeće kada je postajala Dubrovačka Republika. Da bismo saznali što više o njoj, najbolje bi bilo razgovarati s njenim građaninom. A tko bi u to vrijeme trebao najviše znati o njoj? Naravno knez.

Kako ste postali knez?

Stariji sam od osamnaest godina i vlastelin sam. Ušao sam u prvih dvanaest od pedeset do šezdeset kandidata i Veliko vijeće je odlučilo izabrati baš mene.

Tko čini Veliko vijeće?

Stariji i iskusniji vlastelini.

Koliko ćete biti na vlasti?

Mjesec dana, točnije dvadeset i osam dana.

Koja je vaša prijestolnica?

Knežev dvor.

Zašto se samo vlastela biraju za kneza?

U Dubrovačkoj Republici vlada aristokracija.

Što biste željeli biti i učiniti nakon ove važne uloge?

Želio bih biti član Malog vijeća koji čini vladu.

Čula sam da se u vaše vrijeme godine drugačije broje, kako to?

Godine se broje od začeća, a ne od rođenja.

Rekli ste da vlada aristokracija, koliko imate bogatih slojeva?

Dva. Lazarini i Antunini.

Dubrovačka Republika je bila jako bogata, ali se time nije razmetala.

Trebala se pokazivati skromnost pogotovo zbog Turaka.

Zašto vas nisu napali?

Jer plaćamo danak. To bi bilo oko 42 kila zlata.

To je veliki iznos!

I ne baš iako je to 3% prihoda.

S kim onda imate najbolje veze?

S južnom Italijom.

Imaju li žene ikakva prava?

O tome mogu jedino reći da ima pet ženskih samostana. U obitelji bi samo najstarija kći dobivala dotu.

A to je?

Miraz.

Što je najgore što se čovjeku može dogoditi u vaše vrijeme?

Siromaštvo i da si vanbračno dijete. Prije su se ubijala takva djeca, ali je 1492. napravljen samostan za njih i tamo bi se djeca odgajala do treće godine pa išla na posvojenje.

Što ako ih se roditelji zažele i pokaju?

Mogu ih dobiti samo unutar te tri godine i ako ih mogu uzdržavati.

Zanima me kako ste bez ikakve tehnike održavali duži rok hrane?

Sa soli.

A odakle sol?

Iz Tunisa.

Kako se ljudi vašeg vremena zabavljaju?

Postoji igra loptom, slična današnjem nogometu. Nešto obrazovaniji čitaju i pišu. Jučer sam počeo čitati novu Držićevu komediju „Dundo Maroje“.

Hvala vam na ovome razgovoru i nadam se da ste dobro vladali.

I bez postavljanja tog pitanja znamo da je danas puno lakše živjeti uz mnogo novih naprava koje su olakšale život,lijekova koji su produžili život. Društvom ne vlada aristokracija i nemamo kneza. Ne plaćamo nikome slobodu. Dubrovnik je prošao dug razvojan put. Ostavio nam je zanimljivu prošlost koju bi svatko trebao pogledati i poslušati.

Leona Mišić, 8.c