Učenici sedmih i osmih razreda naše škole posjetili su u četvrtak izložbu "Ruđer Bošković ponovo u rodnom Dubrovniku".  Na izložbi je predstavljeno 119 izložaka iz fundusa Dubrovačkih muzeja, te 11 institucija posuditelja. Najveći dio izložene građe čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku, zatim u Dubrovačkim knjižnicama, ali dio je posuđen iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU, Muzeja i zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu, Dubrovačke biskupije, Samostana Sigurata, Franjevačkog samostana Male braće, Srpske pravoslavne općine u Dubrovniku, Hrvatske nacionalne i sveučilišne knjižnice, Znanstvene knjižnice Juraj Habdelić Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, te Hrvatskog povijesnog muzeja.

Punim imenom, Ruđer Josip Bošković, rođen 18. svibnja 1711. u Dubrovniku. Osnovnu školu završio je u Dubrovniku, te već sa 14 godina odlazi na daljnje školovanje u Rim.

1732. godine diplomirao je filozofiju, a nedugo nakon toga i teologiju. Osam godina poslije, 1940. postaje javni profesor matematike u Rimskom kolegiju, profesor astornomije i optike u Milanu i profesor u Paviji.

Svoje prvo djelo, „O sunčevim pjegama“, objavio je 1736. godine, također napisao je niz disertacija i rasprava, a u nekima od njih se bavi problemima svjetla, zakonom kontinuiteta, koje su ga obilježile kao začetnikom moderne fizikalne znanosti  i utemeljiteljem dinamičke atomistike. Za Boškovića je važno također napomenuti da se njegovi najveći uspjesi vežu uz matematiku, hidrotehniku, teorijsku astronomiju, građevinarstvo, geometriju i analogno tumačenje svih tada poznatih prirodnih pojava.

U svom životnom djelu „Teorija prirodne filozofije“ iz 1758 dokazao je neprekidnost u prirodi i geometriji.

Putujući  Europom,  u Beču je objavio i svoje djelo „Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in Natura existentium (kraće Teorija prirodne filozofije).

Da su njegovi radovi iznimni potvrđuje i činjenica da je poznat i po astronomsko-geodetskom pothvatu mjerenja dva meridijanska stupnja u papinskoj državi tijekom kojeg posla je koristio svoje sprave. Nadahnut astronomijom u Londonu se bavio pomrčinom Sunca i Mjeseca, te je u Carigradu htio promatrati prolaz Venere ispred Sunca. U toj namjeri ukrcao se na brod u Veneciji, međutim zbog oluje bio je zaustavljen, te nije sudjelovao tom astronomskom događaju.

Preko Bugarske i Moldavije putuje u Poljsku o čemu svjedoči i putopis koji je nastao na tom putovanju. U Milanu, 1770,  osniva katedru za astronomiju i optiku. Iako je većinu svog života bio izvan Dubrovnika, uvijek je bio u kontaku sa sestrom Anicom i bratom Božom.

13. veljače  1787. umire u Milanu gdje je i sahranjen.

Ruđer Bošković je bio jedan od najslavnijih Dubrovačana uopće. Danas u Zagrebu njegovo ime nosi Institut za znanstvena istraživajna na području atomske fizike, koji je osnovan 1950. godine.

Ova godina je posvećena upravo ovom velikom znanstveniku jer se  slavi 300-ta obljetnica njegova rođenja.