Hrvatska je cijelu jesen 1991. godine živjela u iščekivanju izviješća Siniše Glavaševića o hrabroj obrani Vukovara. Tijekom dramatičnih sto dana taj je reporter budio otpor i vjeru u obranu hrvatske slobode. Siniša Glavašević rođen je 1960. godine u Vukovaru, završio je Studij komparativne književnost i bibliotekarstva u Sarajevu, vratio se u rodni grad i zaposlio na Radiju Vukovar. Literalne ambicije jedne pjesničke duše preko noći su zamijenjile svakodnevna izviješća o rušenju voljenog grada. Do poslijednjeg dana hrabro je prkosio neprijatelju i sugrađanima ulijevao nadu da će se oduprijeti agresoru i jednog dana živjeti u slobodi. Siniša Glavašević slobodu nije dočekao. Poslije pada Vukovara 19. studenog 1991. odveden je iz vukovarske bolnice i smaknut na Ovčari.

Priče iz Vukovara, dvadeset i četiri kratke lirske priče o Vukovaru, piščevu djetinjstvu, prijateljima, životu, ratu i svijetu što nas okružuje jedina su književna ostavština Siniše Glavaševića. Iz opkoljenog i razrušenog Vukovara, neposredno prije njegova pada, uredništvu Hrvatskoga radija u Zagrebu Siniša je uz ratna izvješća slao i te priče posvećene sebi samom i svome gradu. Dok u ratnim izvješćima za Hrvatski radio prevladavaju gnjev, očaj i optužbe zbog nedobivene, a obećane pomoći braniteljima i civilima sabitim u ruševinama herojskog, ali nepostojećeg grada, kratke priče, premda pisane u takvim surovim i neljudskim uvjetima, odaju nježnu, meditativnu i suosjećajnu piščevu narav, kao i neupitni književni talent.