Događaj koji je promijenio povijest i bio pokretač za daljnja slavlja 1. svibnja, bio je veliki boj prilikom radničkih demonstracija 1. svibnja 1886. godine u Chicagu, kada je u sukobima s policijom uslijed radničkih demonstracija poginulo 200 radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt.

Radnici su tada, sukladno Rezoluciji o osmosatnom radnom vremenu donesenom 1884. godine od strane Federacija trgovačkih organizacija i Radničkog sindikata, tražili pravo na radni dan od osam sati.

Nakon što sve legalne metode borbe za dobivanje osmosatnog radnog vremena nisu pomogle radnici su se odlučili na radikalnije metode te je 250.000 radnika krenulo u štrajk, koji je imao svoje središte u Chicagu.

Nakon toga dana radničke organizacije su se povećavale i slavile taj dan te su sve te proslave rado koristile za isticanje novih prava koje su tražili. Crvena zastava postala je simbolom radništva, a crvena boja na njoj označavala je krv prolivenu u sukobu s vlastima tog davnog 1. svibnja.