U katoličkom svijetu i u tzv. zapadnoj kulturi 6. 12. Slavi se Sveti Nikola. No taj dan za Dubrovnik i Dubrovačko-neretvansku županiju poseban je zbog novije povijesti  jer se obilježava  „Dan dubrovačkih branitelja" - spomen na 6. prosinca 1991. godine kada je doživio najteža razaranja tijekom srpskocrnogorske agresije, ali zahvaljujući hrabrim dubrovačkim braniteljima neprijatelj je zaustavljen, a grad uspješno obranjen.

Kao zaštitnik pomoraca posebno je štovan u našem kraju jer je priča o razvoju i uspjehu dubrovačkog pomorstva priča o samoj povijesti grada koji je nikao na izuzetno povoljnoj zemljopisnoj točki na razmeđu zapadnog i istočnog Sredozemlja, a imao je i važan položaj na istočnojadranskom plovidbenom putu. Gradska luka dobro je smještena u odnosu na kopnene i pomorske komunikacije što je Gradu u prošlosti davalo važan strateški značaj i omogućavalo protok robe. Dubrovnik je već u 9. stoljeću bio utvrđen grad s lukom i značajnom mornaricom, kada je, prema tvrdnji bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, mogao izdržati petnaestomjesečnu opsadu Saracena s mora 866. godine, a nešto kasnije brodovljem sudjelovati u bizantskoj opsadi Barija.

Zato su učenici od prvog do četvrtog razreda PŠ Postranje imali zadatak istražiti sve te podatke na internetu i na dan 6. 12. ugostiti posebne goste na čajanki koju su organizirali posebno za njih.

Na stolu su se baš kao nekad u našim čizmicama našli samo prirodni i zdravi slatkiši; narančini, naranče, orasi, mijenduli, suhe smokve i narano, čaj.

Čajanka sa sv. Nikolom  počela je malim igrokazom Darovi u bječvici , a zatim je sv. Nikola zajedno sa Krampusom sjeo za stol i poslušao predavanje gsp. Nikše Kuraice. Gospar Nikša, i sam branitelj upoznao ih je s  nekoliko činjenica o samom ratu i ispričao nešto   iz osobnog iskustva. Iako tako mali sa velikim zanimanjem  i poštovanjem pratili su predavanje gsp. Nikše Kuraice .

Uživajući u raznim čajevima i sladeći se voćem učenici su razgovarali i sa tete Marom Kuraicom koja im je mogla ispričati kako se sv. Nikola obilježavao prije šezdesetak godina u Postranju i što je ona tada mogla očekivati u svojoj čizmici.

post scriptum:

SAMO DA RATA NE BUDE, JER SVAKOJ BAJCI NAUDE!

Fotografije možete vidjeti u našoj fotogaleriji.