U petak, 13. rujna , učenici PŠ Postranja i Brgata posjetili su Sokol grad. Učenici su prošetali Konavlima i susreli se s izvanrednom ljepotom bogatih konavoskih polja.Mogli su vidjeti naselja u Konavlima koja su do danas zadržala izgled tradicijske kamene arhitekture koja govori o odnjegovanosti svih segmenata života, kulturi stanovanja, kulturi obrade zemlje i poštivanju tradicijskih zasada i osjećaja pripadnosti prostornom ambijentu Konavala. U rubnom području ističe se spomenik Soko-kula, strateški vrlo važna srednjovjekovna utvrda, smještena u brdskom prijevoju prema hercegovačkom zaleđu koja je i bila cilj ovog malog putovanja. No prije „osvajanja“ Sokol grada, posjetili smo Konavosko selo Pridvorje smješteno je u centarlnom dijelu Konavala, ispod padinastih strana Sniježnice. Ovo čudesno mjesto pod murvama, platanama i topolama na vodi, okruženo izvorima i rijekom, proslavilo se s Konavlima u dubrovačkoj književnosti 15., 16. i 17. stoljeća.
Povijest ovog sela zalazi u srce i dušu svakog konavoskog bića, te se kroz njegovu povijest mogu pratiti Konavle u slijedu od dvije tisuće godina, a i više. U 12. st. Pridvorje se zvalo selo sv. Martina, a današnje ime vezano je za 15. st. i procvat Dubrovačke Republike. U središnjem dijelu sela izgrađen je Knežev dvor u kojem su boravili konavoski knezovi i pjesnici, a naokolo njega su građene seoske kuće, gumna i crkve, i sve se to zajedno nazivalo Pridvorjem. U ravničarskoj zoni ispod sv. Trojice sagrađen je u stilu rane dubrovačke renesanse franjevački samostan s crkvom sv. Vlaha (1423.-1429.). Kao hodočasno svetište, ovaj samostan prikupio je bogatu riznicu milodara, te i danas čuva zavjetnu baštinu crkvene umjetnosti, među kojom je posebno vrijedno istaći čuveno Pridvorsko raspelo, izrađeno u drvu u kasnoj gotici. Tvrđava Soko ili Soko Grad u Dunavama, najveća je i po smještaju u brdskom prijevoju prema Bosanskom zaleđu izuzetno važna utvrda iz vremena Dubrovačke Republike. Izgrađena je na lokaciji Ilirske i Rimske fortifikacije, o čemu svjedoče ostaci keramike i rimske cigle u njenim zidinama. Svojim oblikom prilagođena je prirodnoj stijeni na kojoj je izgrađena, a bojom kamena srasla u okoliš. Sa Soko grada, ispod kojeg se nalazi i memorijalna i grobišna crkva Gospe od Sokola, pruža se jedinstven i najcjelovitiji pogled na čitave Konavle.
Godine 1391. tadašnji gospodari Konavala, braća Sanković, ustupaju Dubrovačkoj Republici čitavu oblast s tvrđavom Sokol, a u konačno vlasništvo Republike tvrđava dolazi 1423. godine. Dubrovačka Republika je obzirom na stratešku važnost ove tvrđave u nju neprestano ulagala, te je tvrđava raspolagala cisternom, zgradom za streljivo, skladištem vina i hrane, stanom Kaštelana koji je upravljao Soko Gradom, stražarnicama, zgradom za vojnike, te zgradom za smještaj žena i djece iz obližnjih sela u slučaju ratne opasnosti. Popeti se na vrh ove tvrđave i danas izaziva osjećaj strahopoštovanja i divljenja u izuzetno promišljen obrambeni sustav povijesne Dubrovačke Republike. Učenici PŠ Postranja i Brgata, uspjeli su „osvojiti“ vrh trđave i s lakoćom prevladali postavljeni im izazov. Ovim nimalo lakim pothvatom, posebno za prašiće, vidno zainteresirani i oduševljeni viđenim daju nam naslutiti kako će isto tako s lakoćom i ljubavi prema novim spoznajama i iskustvima osvajati nove izazove koje će im škola i život zadati u budućnosti.
U petak, 13. rujna , učenici PŠ Postranja i Brgata posjetili su Sokol grad. Učenici su prošetali Konavlima i susreli se s izvanrednom ljepotom bogatih konavoskih polja.Mogli su vidjeti naselja u Konavlima koja su do danas zadržala izgled tradicijske kamene arhitekture koja govori o odnjegovanosti svih segmenata života, kulturi stanovanja, kulturi obrade zemlje i poštivanju tradicijskih zasada i osjećaja pripadnosti prostornom ambijentu Konavala. U rubnom području ističe se spomenik Soko-kula, strateški vrlo važna srednjovjekovna utvrda, smještena u brdskom prijevoju prema hercegovačkom zaleđu koja je i bila cilj ovog malog putovanja. No prije „osvajanja“ Sokol grada, posjetili smo Konavosko selo Pridvorje smješteno je u centarlnom dijelu Konavala, ispod padinastih strana Sniježnice. Ovo čudesno mjesto pod murvama, platanama i topolama na vodi, okruženo izvorima i rijekom, proslavilo se s Konavlima u dubrovačkoj književnosti 15., 16. i 17. stoljeća.
Povijest ovog sela zalazi u srce i dušu svakog konavoskog bića, te se kroz njegovu povijest mogu pratiti Konavle u slijedu od dvije tisuće godina, a i više. U 12. st. Pridvorje se zvalo selo sv. Martina, a današnje ime vezano je za 15. st. i procvat Dubrovačke Republike. U središnjem dijelu sela izgrađen je Knežev dvor u kojem su boravili konavoski knezovi i pjesnici, a naokolo njega su građene seoske kuće, gumna i crkve, i sve se to zajedno nazivalo Pridvorjem. U ravničarskoj zoni ispod sv. Trojice sagrađen je u stilu rane dubrovačke renesanse franjevački samostan s crkvom sv. Vlaha (1423.-1429.). Kao hodočasno svetište, ovaj samostan prikupio je bogatu riznicu milodara, te i danas čuva zavjetnu baštinu crkvene umjetnosti, među kojom je posebno vrijedno istaći čuveno Pridvorsko raspelo, izrađeno u drvu u kasnoj gotici. 
Tvrđava Soko ili Soko Grad u Dunavama, najveća je i po smještaju u brdskom prijevoju prema Bosanskom zaleđu izuzetno važna utvrda iz vremena Dubrovačke Republike. Izgrađena je na lokaciji Ilirske i Rimske fortifikacije, o čemu svjedoče ostaci keramike i rimske cigle u njenim zidinama. Svojim oblikom prilagođena je prirodnoj stijeni na kojoj je izgrađena, a bojom kamena srasla u okoliš. Sa Soko grada, ispod kojeg se nalazi i memorijalna i grobišna crkva Gospe od Sokola, pruža se jedinstven i najcjelovitiji pogled na čitave Konavle.
Godine 1391. tadašnji gospodari Konavala, braća Sanković, ustupaju Dubrovačkoj Republici čitavu oblast s tvrđavom Sokol, a u konačno vlasništvo Republike tvrđava dolazi 1423. godine. Dubrovačka Republika je obzirom na stratešku važnost ove tvrđave u nju neprestano ulagala, te je tvrđava raspolagala cisternom, zgradom za streljivo, skladištem vina i hrane, stanom Kaštelana koji je upravljao Soko Gradom, stražarnicama, zgradom za vojnike, te zgradom za smještaj žena i djece iz obližnjih sela u slučaju ratne opasnosti. Popeti se na vrh ove tvrđave i danas izaziva osjećaj strahopoštovanja i divljenja u izuzetno promišljen obrambeni sustav povijesne Dubrovačke Republike. Učenici PŠ Postranja i Brgata, uspjeli su „osvojiti“ vrh trđave i s lakoćom prevladali postavljeni im izazov. Ovim nimalo lakim pothvatom, posebno za prašiće, vidno zainteresirani i oduševljeni viđenim daju nam naslutiti kako će isto tako s lakoćom i ljubavi prema novim spoznajama i iskustvima osvajati nove izazove koje će im škola i život zadati u budućnosti.